Kako nas “varaju” trgovci?

Category: , ,
kako-nas-varaju-trgovci_

kako-nas-varaju-trgovci_

Svaki potrošač, koji redovno odlazi u trgovinu, vodi računa da po što povoljnijim uslovima, kupi određene namirnice, koje su uz to kvalitetne.

Kako se društvo vremenom razvijalo, ponuda supermarketa je bila sve veća, pa ih danas imamo toliko, da se oni prosto „utrkuju“ ko će ponuditi povoljnije cijene, što naravno najviše „ide na ruku“ samim porošačima, koji imaju mogućnost da biraju ono što im najviše odgovara.
Ali naravo, iako trgovci na sve načine pokušavaju da privuku potencijalne potrošače, treba biti obazriv. Prije svega, sigruno ste i sami mnogo puta primijetili kako u pojedinim supermarketima na rafu istaknu sniženu cijenu, a onda vam taj isti proizvod na kasi naplate po skupljoj cijeni, možda se pravdajući da je akcija završena, ili da pak data cijena nije važila za proizvod koji ste vi izabrali.
Kada je u pitanju isticanje cijena, Zakon o zaštiti potrošača je u toj oblasti jasan, te se u članu 11 navodi sljedeće:

„Trgovac je dužan da za proizvode koji se prodaju ili nude na prodaju, čitko, jasno, razumljivo i lako uočljivo za potrošača, istakne prodajnu cijenu i cijenu po jedinici mjere, u skladu sa ovim zakonom, osim kod aukcijske prodaje i prodaje umjetničkih djela i antikviteta“, precizirano je u Zakonu.

Kada sa tim proizvodom dođu na kasu, mnogi „pređu“ preko toga, i zanemare tu razliku od nekoliko centi, a trgovci su zadovoljni, jer su ostvarili svoj prvobitni cilj. Takođe, u supermarketima se rafovi sa hljebom, koja je jedna od osnovnih životnih namirnica, nalazi „na kraju“ prodavnice, tako da potrošač mora proći kroz cijeli objekat da bi kupio hljeb? A zašto je to baš tako? Pa, i to je urađeno sa namjerom. Dok dođete da uzmete hljeb, sigurno ćete na putu do njega, sa bogatih rafova uzeti barem još jednu namirinicu, iako nijeste planirali da je kupite…I to je samo jedan u nizu „trikova“ kojima se služe trgovci, a na koje rijetko ko obraća pažnju.
Imamo takođe situaciju kada su u pitanju suhomesnati proizvodi. Naime, kada potrošač odabere jedan suhomesnati ili svježi mesni prozvod, trgovac prvo na vagu stavi masni papir u koji će proizvod zamotati, pa mesni proizvod, i tek ga onda vaga. Vjerovali ili ne, u tu cijenu prozvoda ide i gramaža samog papira, pošto je on težak često i do 20 grama, pa vi sada izračunajte koliko to može da poveća cijenu proizvoda.
Zakon o potrošačima je i u ovoj oblasti kategoričan, pa je u dijelu koji je nazvan Materijal za pakovanje, propisano sljedeće:
„U neto masu robe ne smije se uračunavati težina materijala za pakovanje“, navedeno je u Zakonu.
Naravno, to je samo jedan u nizu primjera. Koliko ste puta bili i u situaciji da u prodavnici tražite da vam samelju meso? Supermarketi pružaju tu uslugu, ali da li ste se ikada zapitali šta se nalazi u toj mašini, tj. koje meso je samljeveno prije toga, a da vi ne znate?
Zakonom o zaštiti potrošača, jasno su određena prava kao i obaveze samog potrošača, koje se moraju poštovati.
Primjera nepoštovanja prava potrošača je mnogo, iskustva potrošača različita, a suština je da svi treba da se „borimo“ za naša prava, i ono što je precizirano Zakonom.

 

Možda vas zanima i Kako prepoznati pokvareno meso? Kliknite OVDE ili na sliku ispod.

cezapreklamadva

TAGS: